Fenomen „pumpanja“ i društvena kriza

Napisano povodom demonstracija i obustave rada prosvetnih ustanova.    

Srela sam M. (8 god) koji se identifikuje sa čudovištima iz igrice „Singing Monsters“ i koji misli kako se nikada više neće vratiti u školu
Fenomen pumpanja i drustvena kriza

Poslednjih dana se često srećemo sa terminom „pumpanje“ koji nam se servira u imperativu, a koriste ga masovno na nekim medijima, tokom političkih demonstracija i na javnim skupovima u Srbiji i širom sveta.

Deo zaposlenih u prosveti, deo studenta, srednjoškolaca, osnovaca i njihovi roditelji , predvode demonstracije  u čemu učestvuju brojni građani i opozicione političke partije blokiraju raskrsnice, puteve, rad škola, fakulteta i javnih institucija.

Neposredan povod je bio pad nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu pre četri meseca, kada je poginulo petnaest , a povređene dve osobe.

„Pumpadžije“ su heterogena grupa.

Bilo da učestvuju u demonstracijama ili ih podstiču na drugi način.

U vezi sa tim, u ovom tekstu ću se pozabaviti značenjem ovog fenomena tj. mogućim razlozima zašto neko „pumpa“, kako bi se učesnici “pumpanja” i posmatrači bolje razumeli.

Reči pumpa ili glagol pumpati se tumače preko pitanja „šta“ i „koga“, a koriste se u konvencionalnom, službenom govoru i u žargonu.

Šta?

Pumpa ili pumpanje u osnovnom značenju.

Pumpanje označava proces kojim se tečnosti ili gasovi premeštaju iz jednog mesta u drugo uz pomoć različitih vrsta ručnih pumpi, pedala ili automatskih pumpi, Ovaj termin može se odnositi na fizičke aktivnosti koje srećemo mnogim oblastima  (npr.medicinskoj tehnologiji, građevinarstvu, mašinstvu, hemijskoj industriji i dr.)

Odnosi se na aktivnosti koje sprovodimo u svakodnevnom životu, npr, napumpati vodu iz bunara, napumpati vazduh u točak, balon, kolut za plivanje, gumeni čamac i dr.

Fizičkom aktivnošću možemo privremeno mišiće napumpati krvlju. 

Zamislite  “pumpanje” zdravog srca, naše telesne pumpe koja nam omogućava da živimo. 

Zatim zamislite sliku “pumpanja” i davanja veštačkog disanja  tokom reanimacije  tj. oživljavanja,.čime osoba koja pruža prvu pomoć, pokušava da podstakne rad srca i disanje kod osobe koja nema vitalne funkcije tj. koja je umrla. 

Onaj  ko pumpa treba dobro da poznaje protok tečnosti ili gasa, da prati standard, ograniči vreme pumpanja, dobro odmeri i raspredi pritisak, kako bi se izbegle komplikacije, problemi i nesreće. 

Glagol “pumpati” se može koristiti u simboličnom smislu, npr, upumpati novac, energiju ili nešto pokrenuti.

U vezi sa društvenom krizom, ideja “pumpanja” može biti simbolički pokušaj oživljavanja “umrlih institucija” koje ne rade ili nekih pojedinaca koji su u psihološkom smislu mrtvi , posle višestrukih trauma i gubitaka koje su doživeli. . Oni  “ne reaguju”, jer imaju komplikovanu reakciju žalosti, koja se u prvoj fazi manifestuje zamrznutošću, ukočenošću i negacijom realnosti.  

Ovaj razlog   “pumpanja” od strane nekih “pumpadžija”, njihova potreba da “ožive” društveni  organizam, može da se razume kao pozitivna inicijativa.

UKOLIKO

imaju meru pa tokom “oživljavanja” ne budu toliko “pritiskali” da “slome rebro, probiju pluća i srčanu maramicu” i naprave veću štetu;

ne propuste da primete kako je “reanimacija i prva pomoć” uspela, a da je za ostale društvene promene, bolje I pravednije drušvo potrebna “prevencija, konzervativna terapija i kontinurano praćenje” ;

ili ukoliko ne zaborave da su i oni deo institucije i istog društvenog tela koje pokušavaju da “ožive”.

Psihodinamski generator “pumpanja”  je kod nekih  “pumpadžija” ( ali ne kod svih),  njihova lična komplikovana reakciju žalosti – fiksacija u fazi besa, ljutnje, plakanja, čežnje, optuživanja i samooptuživanja, koja ih potencijalno “zaglavljuje” u procesu žalovanja, a koja se razrešava individualnim radom na procesuiranju ličnog gubitka, a ako se radi u grupnom gubitku, procesuiranju gubitka grupe pomoću aktivnog  učešća u radu institucija.

To nije lako, pa je treća faza – faza dezorganizacije, teška i bolna, jer je reprezentuju pokušaji adaptacije života I normalizacije funkcionisanja uprkos gubitku, ali koja, ukoliko se istraje, dovodi do 4.faze – faze  reorganizacije, oporavka i ozdravljenja.

Ovo su normalne faze u procesu žalovanja. 

U suprotnom, ukoliko pojedinac ostane fiksiran u prvoj i drugoj fazi žalosti, nastaje poremećaj produženog žalovanja (kod smrtih gubitaka) ili komplikovana reakcija žalosti (u slučaju drugih, nesmrtnih gubitaka), koji tokom vremena dovodi do nastanka psihijatrijskih i psihosomatskih poremećaja, bolesti zavisnosti, traumatofilnog ponašanja (sklonosti povredama I nesrećama) i socijalnih poremećaja.

                                                            …  

Velika okupljanja tokom demonstracija i svakodnevni parastosi su proces žalovanja “u hodu” i prilika da se grupno odžale i drugi individualni i kolektivni gubici koje smo kumulirali tokom godina. Ipak, u svemu treba imati meru. Ukoliko okupljanja budu veličala žalost  nad životom, a mrtvi postanu važniji od živih, nastaje poremećaj produženog žalovanja na kolektivnom nivou sa povečanjem morbiditeta, mortaliteta, ekonomskom stagnacijom i različitim manifestacijama socijalne patologije. 

Kolone mladih koje marširaju uz pesme koje su nas pratile tokom teških i tragičnih godina istorije našeg naroda mogu biti korisne, jer pokreću društveni mehanizam žalovanja.

Osobe koje su imale gubitke, a pogotovo oni koji su u akutnoj žalosti, i oni sa komplikovanom reakcijom žalosti, lako mogu da rezoniraju sa onima koji demonstriraju i rado se priključuju demonstracijama.

Grupna okupljanja tokom demonstracija, za neke ljude, predstavljaju priliku da grupno i javno žale.

Posebno oni koji imaju obespravljenu žalost, a takvih je mnogo,

Neki nisu imali dozvolu da govore o svojim gubicima i traumama, a neki nisu bili u prilici ili ih niko nije čuo. Mnogo puta počinioci nisu procesuirani niti kažnjeni. Demonstracije su prilika da izraze svoju ljutnju, kao deo procesa žalovanja.

Studenti koji marširaju širom zemlje po najvećoj hladnoći do granica iscrpljenosti simbolički reprezenuju drugu fazu kolektivne žalosti onih i svega što nismo odžalili i oprostili.  

Izranavljena stopala studenata su manifestacija naših ličnih I kolektivnih rana.

Njihova bol je i kolektivna bol.

I naša snaga.

Oni su dokaz da smo živi i da smo preživeli, uprkos i u inat svim gubicima

Zato ih dočekuju “kao svoje”.

Zato su demonstracije kombinacija parastosa i žurki, plakanja i jedenja, žalosti i slavlja.

Oni su pumpanje naše kolektivne snage i moći koji daje snagu onim građanima, koji su se pokrenuli iz prve faze žalosti, a onima koje je zatekao “zaglavljene” u drugoj fazi i priliku da dobiju kolektivnu podršku. 

Mnogi ožalošćeni sa poremećajem produženog žalovanja I komplikovanom reakcojom žalosti ne žele da nastave živeti, ne žele da se pozdrave sa izgubljenom osobom, a neki i ne znaju da su bolesni, jer je ovaj poremećaj u klasifikaciju bolesti (ICD 11, I DSM V- TR) ušao pre par godina.

Afekat ima tendenciju da se širi, pa sa pojedinca prelazi na veću ili manju grupu, koja može da se “zaglavi” u drugoj fazi, pa se neprestano bavi gubicima, čežnjom za prošlim vremenom, ljutnjom, besom, optuživanjem i samooptuživanjem.

Zato je neohodno da ožalošćeni pojedinac ili grupa izađe iz druge faze žalosti  tako će se baviti praktičnim pitanjima I rešavanjem problema, da “hladne glave” prate ostvarene pozitivne promene, a verifikuju propuste i poremećaje tokom treće faze – faze dezorganizacije, kako bi došli do četvrte faze koja će predstavljati reorganizaciju, ozdravljenje i istinski napredak, na individualnom i kolektivnom nivou.

                                                            …..

Pored toga, reč “pumpanje” ima i svoja druga višestruka značenja u slengu ili žargonu, koja mogu ukazivati i na druge motive nekih među “pumpadžijama”.

Koga?

Prema Vujakliji, leksikonu stranih reči kod Srba, oba reč znači jebati, opstiti, trsiti. Bez kontracepcije.

Onda je potpuno jasno odakle toliki intres, strast i angažovanost oko „pumpanja“.

Neki među demonstrantima koji „pumpanje“ doživljavaju na ovaj način imaju doživljaj da to rade i doslovno, kao pojedinac i grupno, bilo da su stari ili mladi, koji mogu i koji ne mogu, koji imaju i koji nemaju, non stop, javno, gde smeju i gde ne smeju, svakog koga stignu i hoće i sve koje se to tiče, nekada sa dopuštenjem države, uz voajerisanje medija i gomile.

Kakvi su rezultati, znaćemo kada budemo videli statističke pokazatelje za ovu godinu. Pumpanje na jednoj strani, znači ispumpavanje na drugoj.

Biće dobro, ako okupljanje na demonstracijama, planumima, marševima pokaže rezultat u povećanom broju novonastalih veza, brakova i novorođenih beba.

„Pumpanje bez dozvole“ druge strane je „silovanje“,  uskraćivanjem slobode i prava na školovanje i kretanje drugoj strani, onima koji to žele.

Svaka akcija nosi reakciju.

„Pumpanje bez zaštite“ nosi posledice.

Rezultat pumpanja može biti neželjen.

kontinuirano izvlačiti novac od nekoga, iskorišćavati ga

U vezi sa ovim možemo da povežemo ostvarivanje benefita i izvlačenje novca ucenama ili korišćenjem situacije i društvene krize.

Ukoliko zaposleni u prosveti i studenti, uprkos činjenici da su demonstracijama u Srbiji ostvarili zakonske promene i trajno povaćeno ulaganje  države u prosvetu, ne budu počeli da rade i da zarađuju povećane plate, a đaci ne počnu sa učenjem, onda se postavlja pitanje ličnih granica  i motiva pumpadžija“, a nosi rizik devalvacije prvobitno pozitivnih motiva. 

 (Šta)

preterivati u pričanju i preuveličavanju, opterećivati planovima, namerama i projekcijama za budućnost

Društvo se velikom brzinom i neravomerno razvija, uz ogromne socijalne razlike.  poremećen sistem vrednosti koji glorifikuje materijalno nad duhovnim.  Paradiranje ličnim bogatstvom i uspehom postaje imperativ, pa tako neki pojedinci preko društvenih mreža i medija „pumpaju“ svoju sliku u javnosti, pokazujući fotošopirane fotografije, plastičnim intervencijama izmenjeno tela, imovinu i slike sa lagodnog života.

Novinari, mediji i društvene mreže nas „pumpaju“ nesrećama i lošim vestima, a političari psovkama, uvredama i kritikama suparnika, pretnjama, gubitkom samokontrole a nekada i prezentovanjem ogoljene fizičke agresije.

Strah i žalost su najbolje oružje. Usamljen ili inferioran pojedinac se oseća sigurnije i moćnije u okviru grupe koja prezentuje  i „pumpa“ svoje slike i ideje u javnosti, zaboravljajući da pripadanjem može da izgubi individualnost i bude prisiljen je da posmatra okolnosti i ljude crno – belo, da prihvata odgovornost za parole, ideje i akcije sa kojima ne mora uvek da se slaže.

Planovi i projekti za budućnost koji mnogo odudaraju od realnosti pojedinca, mogu da stvore osećanje neverice, sumnjičavosti, zapostavljenosti, ljubomore, zavisti i mržnje prema drugima, koji nisu na istoj strani.

podsticati nekoga i nagovarati

“Pumpadžija” rezonira, empatiše i zadovoljava aktuelne emocionalne, socijalne ili fizičke potrebe pojedinca Ili grupe.

Žrtve podsticanja i nagovaranju su  najčešće deca ili mlade osobe, odrasli koji spadaju u ranjive grupe (bolesni, egistencijalno ugroženi, manjinske grupe, nezreli, mentalno retardirani, stari, ljudi koji koriste spitting kao dominantan meganizam odbrane i posmatraju druge osobe i okolnosti “crno belo”.

Nekima je dovoljno davati obećanja i rezonirati sa njihovim unutrašnjim detetom koje ima potrebu za zaštitom, pravdom i veruje u bajke sa srećnim krajem.

Emocionalno pumpanje  je rezoniranje sa aktuelnim emocionalnim stanjem pojedinca ili grupe ili strukturalnim potrebama.  npr. davanje značenja osobi ili grupi na društvenim mrežama, laskanje, davanje pohvala i  komplimenata u medijima, zadovoljavanje nečije uloge roditelja ( npr. ako nema decu, odvojen je od sopstvene dece, nije u kontaktu ili su daleko).

Najefikasnije emocionalno pumpanje je davanje poruka koji tendenciozno ciljaju ljude sa komplikovanim reakcijom žalosti, njihovom stagnacijom u prvoj ili drugoj fazi. Npr. Poruka koja rezonira sa prvom fazom žalosti je poruka” da sve stane ili poruka koja rezonira sa drugom fazom žalosti „ruke su vam krvave“.)   Posebno su moćne poruke „pumpanja“ koji  rezoniraju sa strahom, potrebom za zaštitom, kolektivnom krivicom ili paranojom.

Neki pojedinci se osećaju sigurnije ako se identifikuje sa grupom, pogotovo u sredinama gde doživljavaju odbacivanje, linč i pretnje smrću, ukoliko se ne priklone grupi.

Zadovoljenje socijanih potreba, npr. potreba za okupljanjem i druženjem, posebni važno u vreme postkorone i vreme socijalne izolacije je korisna alatka “pumpadžija”-

Nekada se “pumpanjem” ostvaruje zadovoljavanje prostih fizičkih potreba pojedinca za hranom, vodom, odećom, obućom, smeštajem, negom, seksom i dodirom.   

naduvati, povećati ili pojačati

U fitnes žargonu “pumpanje” označava privremeno oticanje mišiće za vreme i nakon vežbanja, a nekada označava upotrebu steroida ili neke droge za poboljšanje rezultata.

Novac, droga, obećanja i različite beneficije su jak motivatori koji se koriste u ratu i miru, da bi se napravili poremećaji percepcije, emocionalne i kognitivne distorzije kod naivnih, lakovernih, neiformisanih i needukovanih pojedinaca, a koje generišu “pumpadžije” među karijeristima, samopromoterima, profiterima, psihopatama i sociopatama.

“Pumpanje” se može postići i energizirajućom muzikom, plesom, humorom. telesnim pokretima,mirisom, ukusom, svetlom, vremenskim prilikama i neprilikama, neverbalnim porukama, fotografijama, pa verzirani profesionalci lako mogu manipulisati pojedincom i masom na ove načine i sa različitim ciljem.

visoka energija ili uzbuđenje

“Pumpanje” može biti izazvano okolnostima, idejom ili događajem, biti vidljivo ili “nevidljivo” unutar pojedinca, male ili velike grupe koja stalno generiše i elaborira afektivno šaržiran sadržaj.

“Pumpanje” je prisutno i u sado – mazohističkoj klackalici, gde se kod aktera naizmenično smenjuju uloga žrtve i agresora.

“Pumpanje” ne mora biti u negativnom kontekstu.

“Pumpadžija” je osoba koja pumpa.

Ovaj termin ne treba koristiti isključivo u pežorativnom kontekstu, kada govorite o grupi, jer su motivi “pumpanja” kod “ pumpadžija” različiti.

“Napumpan ” može značiti da je neko entuzijastičan i spreman da se svim srcem prihvati određenog zadatka ili izazova. 

Kako god, “pumpanje” ima ograničeno trajanje i posledice.

Mislite o tome.      

                                                            …..     

Ovaj tekst je napisan da se bolje razumete motive “pumpadžija” i poziciju “posmatrača”, da se ne delite, da ne gledajte stvari crno belo.

Svi smo doživeli mnoge gubitke.  

Prihvatimo krizu  kao put našeg oporavka i kolektivnog ozdravljenja.

Nemojte da izgubite prijatelje, da se odaljite od sunarodnika, kolega, komšija i članova porodice, jer drugačije misle.

Nemojte da izgubite školsku godinu, zato što to je to odlučio neko drugi.

Nađite način da razgovarate sa drugima koji različito misle i pokušajte da ih razumete.

Nađite način da se dogovorite i napravite kompromis.

Ukoliko prepoznajete da imate komplikovanu reakciju žalosti ili Vas strah blokira da sarađujete, samostalno mislite i donosite odluke, javite se radi podrške.

Napomena: Zabranjeno  preuzimanje i kopiranje teksta u delovima ili celini bez dozvole.

Literatura:

https://vukajlija.com/pumpati/506499?class=smallscreen

https://jezikoslovac.com/word/gw2j

https://ba.aborflow.net/info/what-is-a-pump-in-slang–97908673.html

Podeli ovaj članak:

Autor i predavač:

Picture of Prim. dr sci med. Ranka Radulović

Prim. dr sci med. Ranka Radulović

Psihijatar i psihoterapeut ECP, internacionalni trener i supervizor za metode muzikoterapije sa
preko trideset godina profesionalnog iskustva u kliničkim radu sa psihijatrijskim pacijentima i vankliničkom radu, gde sprovodi preventivne programe u oblasti mentalnog zdravlja..

Predavač je po pozivu i rodonačelnik novih muzikoterapijskih metoda koje se koriste u svakodnevnoj praksi. Autor je brojnih knjiga, poglavlja i stručnih radova iz oblasti psihijatrije, psihoterapije I muzikoterapije.

Zaposlena je na Klinici za psihijatriju UKCS u Beogradu, osnivač Udruženja muzikoterapeuta Srbije i direktor Hatoruma, prvog muzikoterapijskog centra u Srbiji,

Scroll to Top